Tehnosfera IV.

U četvrtome se svesku Paićeve Tehnosfere razmatra pitanje prostora i oprostorenosti u suvremenim uvjetima tehnološkoga društva na primjeru arhitekture, koja je u povijesti filozofije i umjetnosti uvijek imala posebno mjesto s obzirom na njenu vezu s čovjekovom egzistencijom. Autor se na iznimno inventivan način posvećuje interpretaciji ključnih mislioca modernosti koji su tematizirali pitanje arhitekture i prostornosti, kao i tumačenju niza teoretičara postmoderne i suvremene arhitekture, kao i arhitekata samih. Pritom je temeljni autorov stav taj da se razlika između umjetničke gradnje gradova i korporativno-dekonstrukcijskog pristupa ne-mjestu (stadioni, zračne luke, shopping centri) pokazuje odlučujućom za buduće niveliranje odnosa između arhitekture i dizajna. Paićeva radikalna teza je da suvremeno doba više ne potrebuje arhitekte, već se može osloniti na jednostavnu primjenu „već viđenog“ u kontekstu suvremenoga tehnološkog društva. Ovo je djelo pokušaj razumijevanja, u dijalogu s filozofijom i teorijom arhitekture, svijeta koji se oblikuje u dodiru svijeta života i tehnike.