Istra i Kvarner očima stranaca

Tema ove jedinstvene knjige, pisane na hrvatskom i engleskom jeziku, je jedna sasvim specifična europska regija: Istra, Kvarnerski zaljev i Hrvatsko primorje. Relativno malo područje podijeljeno brojnim razlikama – zemljopisnim, kulturnim, povijesnim, političkim, jezičnim i etničkim. Smješteno na granici između romanskog i slavenskog svijeta i na granici carstava, ovo je područje kroz stoljeća doživjelo napetosti, sukobe i promjene granica. Danas je regija podijeljena između tri države. Očima stranaca pratimo povijest od kasnog srednjeg vijeka do razdoblja prije Prvog svjetskog rata. Prikaz je usredotočen na kulturne spomenike i znamenitosti koje su stranci smatrali najzanimljivijima u tom području. To znači da neki aspekti nisu obrađeni. S druge strane, stranci su ponekad primjećivali aspekte koje domaći povjesničari obično ne obrađuju. U ovoj knjizi puštamo riječ stranim posjetiteljima. Knjiga je sistematizirana prema gradovima i otocima, uz dva poglavlja koja pokrivaju život na selu i na moru. Vizualni je aspekt knjige od ključnog značaja. Crteži, slike i bakrorezi govore više od riječi. Iako može biti netočnosti, umjetnik koji radi na samom mjestu događanja uglavnom daje istinitu sliku onoga što vidi. Iako je ovo područje smješteno usred Europe, bilo je prilično nepoznato, strano i romantično. Jedan je britanski autor krajem devetnaestog stoljeća izjavio: „Istarski je poluotok manje poznat britanskim turistima od sinajskog i mnogi obrazovani Englezi nisu nikad čak ni čuli za njega.“ Mnoge strance privukle su legende kojih u tom području ima nekoliko. Bilo je dobro poznato da je legenda o Medeji, Jazonu i zlatnom runu povezana s kvarnerskim otocima. Također, stranci su od najranijih vremena spominjali legendu o Djevici Mariji na Trsatu. Nadalje, čudesna je legenda o tome kako je sarkofag svete Eufemije stigao do Rovinja. Da ne spominjemo priču o (prvom!) vampiru u jednom istarskom selu. Misteriozni klanac Pazina inspirirao je Julesa Vernea. Priče o senjskim uskocima bile su uzbudljive, a povijest krčkih Frankopana dramatična. Zanimljiva su i pitanja u vezi s Rimljanima, recimo razlog zbog kojeg je u Puli jedna žena podigla slavoluk. Ovo prilično maleno područje tako sadrži mnoštvo materijala za maštu stranih autora. Najvažnije je ipak da je na tom području nekoliko spomenika arhitekture koji umjetnički pripadaju najboljima u Europi, poput amfiteatra i hrama u Puli i Eufrazijeve bazilike u Poreču. Osim toga svaki je grad na svoj način pravi muzej. Biografija: Profesor Svein Monnesland rođen je 26. listopada 1943. g. u Skienu, Norveška, gdje je završio gimnaziju. Studirao je slavistiku u Oslu, Novom Sadu, Zagrebu i drugim slavističkim centrima. Diplomirao je 1969. godine na Sveučilištu u Oslu. Doktorirao je na istom Sveučilištu na temu južnoslavenske lingvistike. Od 1972. g. radi kao docent, a 1980. g. postao je redoviti profesor slavistike na Sveučilištu u Oslu. Član je Norveške akademije znanosti i umjetnosti. Član je Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Objavio je niz knjiga i članaka o južnoslavenskim jezicima, kulturnoj povijesti i književnosti. Preveo je južnoslavenske autore na norveški jezik. Aktivno je sudjelovao u javnom životu u obliku članaka, predavanja i intervjua u medijima, tijekom raspada Jugoslavije. Bio je poznat u Skandinaviji kao zagovornik prava Hrvatske i Slovenije na otcjepljenje te je pružajući podršku posjećivao Republiku Hrvatsku u više navrata tijekom jeseni 1991. g. Aktivan je kao profesor emeritus slavistike na Odjelu za europske jezike, književnost i područne studije Sveučilišta u Oslu.