Bapske priče

Bapske priče otpočinju uvođenjem čitatelja u intimu jedne obitelji, naizgled toliko tipične da tu idiličnu sliku krasi čak i jedan pas… Stuhlreiter zatim kreće na retrospektivni put mučnog detaljiziranja o situacijama koje se nižu u intimi četiri zida… Slijedi sve fantastičnija gradacija ponižavanja i zlostavljanja, sve užasniji krugovi pakla, svaki put još stravičnija epizoda iz neprekidnog kataloga nadrealnih morbidnosti. […] Bogatstvo romana Đurđice Stuhlreiter je u tome što transgeneracijskim pregledom obrađuje tri aktualne problematike, također i generacijska pitanja od najstarijih do najmlađih naraštaja, na koncu i tri statusna modaliteta žene u društvu. Ljerka, priprosta blagajnica, prototip je zlostavljane žene. Nastavnica Ljubica, ispočetka imajući ambiciju karijerno projektirati i poboljšavati svoj život, prototip je žene neurotično razapete između brojnih uloga koje suvremena žena mora obnašati na obiteljskom i profesionalnom planu. Srednjoškolka Ljiljana prototip je dekadentne mladeži, ona uviđa trulež i licemjerje vrijednosnog sustava koji joj se pokušava prenijeti u nasljeđe s podrazumijevanim očekivanjem da ga slijedi i reproducira… […] Ovaj roman ne svodi se na puko istresanje skandaloznog sadržaja, nego je ozbiljno promišljeno djelo sofisticiranih pozadinskih strategija koje pozivaju pozornijeg čitatelja da se iz horizontalnoga kretanja tekstom uputi u dubinu, gdje je autorica smjestila utjehu svijetu kakav prikazuje. iz pogovora Igora Gajina