Yesterday

Kabil je svoj svijet davno izgradio. Njegove knjige su prije svega istinska i prava književnost, romani jedinstveni na cjelokupnoj regionalnoj književnoj sceni. Yesterday je neobična proza, formom vrlo smjela i uspješna knjiga. Tu kao da pripovijeda vrijeme kroz usta svojih sudionika. A oni, ti pripovjedači, kao da su naprasno iščupani iz vremena i otjerani u svijet iz kojeg se pomalo vraćaju. Svjesni da je vrijeme u kojem su zarobljeni prošlo, da su prostore osvojili neki drugi ljudi, oni su se preselili u ilegalu, u imaginarne zavičaje koji se ukazuju u rijetkim prilikama za onih slučajnih susreta u vrijeme godišnjih odmora. U Kabilovom romanu kao da se sve dešava izvan ovog prostora, u stanovima koji još nisu renovirani i koji nose miris one države. U ovoj prozi parket škripi od starosti, a ne od ovdašnjih loših majstora i njihovih gazda koji svoja bogatstva uvećavaju štedeći na materijalima od kojih nam grade kuće. Ovo je priča o Sarajevu – onom nekadašnjem i ovom sadašnjem. Kao o blizancima koji su se zamijenili iz samo njima znanih razloga pa sad jedan drugog glume. Likovi u romanu neprestano pokušavaju shvatiti šta se to desilo sa ljudima i gradom u kojem su odrastali. Jesu li se promijenili oni ili se promijenilo sve drugo? Odgovor na pitanje nije jedan. Odgovora je više – baš kao što je više i nas koji se pitamo. Ovo je knjiga i o samoći koja se u stanove uvlači kao ona mačka iz haustora što se najprije stidljivo zavlači iza kaputa – da bi na kraju tu ostala. Starački stanovi u kojima se samoća polako pretvara u otrov, vremenske su kapsule. Kabil poznaje taj svijet i precizno ga opisuje. Stvari imenuje pravim imenima i tako pravi pojmovnik jednog vremena i jedne nesreće. Pred nama je knjiga na koju smo dugo čekali. Ona nas vraća u jedno vrijeme, ali i vraća nadu. Knjiga koja liječi spoznajom da su ljudi zaista lijepi kad se vole. Almin Kaplan