Stramer

Smješten u gradić Tarnów, roman Stramer bavi se sudbinom istoimene židovske obitelji. Nathan se iz Amerike vratio u Poljsku, svojoj velikoj ljubavi – Rywki. Početak je 20. stoljeća, njih dvoje zatječemo u tijesnu stanu sa šestero djece. Vrijeme je to u kojem vladaju siromaštvo i nezaposlenost, a obitelji je dodatni teret židovsko porijeklo na koje zajednica ne gleda blagonaklono. No Strameri su žilav svijet. Za razliku od oca, koji uspijeva upropastiti svaki posao, djeca su inteligentna i snalažljiva. Kroz mnoge godine svatko od njih pronalazi svoje mjesto: netko u ljubavi, netko u poslu, a neki u politici. Međutim, antisemitizam je sve izraženiji, priče o nadolazećem ratu sve su glasnije, a dobri Strameri, razboritosti unatoč, ne mogu ni zamisliti što ih sve čeka. Mikołaj Łoziński napisao je nezaboravan višegeneracijski povijesni roman kojim nam približava međuratne godine u poljskoj Galiciji, sjecištu različitih kultura, nacija i vjera. Svaki je Stramer junak ove čvrsto ulančane pripovijesti o životu na dnu društvene ljestvice, ali unatoč tomu obojenom i smijehom i tugom, ljubavima i gubicima, uspjesima i porazima. U ovom majstorski ispisanom mozaiku osobnih drama prepoznaje se iskrena posveta ljudskoj ustrajnosti i dobroti. “Savršeno analizirajući način na koji se u Poljskoj ponovno stvarala nacionalistička i nacistička zamka, Mikołaj Łoziński slika fascinantnu fresku koja ostavlja bez daha.” Ariane Singer, Le Monde “Ta bi priča o siromašnoj židovskoj obitelji koja je između dva rata živjela u Tarnówu, naizgled trebala biti osuđena na neizbježnu tugu i znani svršetak. A ipak je Mikołaju Łozińskom uspjelo izbrisati crnilo kojim su obojena naša sjećanja na ono doba. Junaci ne znaju što ih čeka, mi to i predobro znamo. Autor dopušta svojim likovima da griješe, čine nebrojene gluposti; dodjeljuje im život, katkad trivijalan, katkad iznimno smislen, katkad groteskan, veseo i tragičan.” Adam Zagajewski “Stramer spaja intimnost autorova osobnog glasa s epskim zamahom klasične obiteljske sage – poput Singerova romana prožeta modernim senzibilitetom i suzdržanošću. Svijest da je prošlost nedokučiva spaja se s nadom da se ona još može opisati i osjetiti, zadržati i upisati u vlastitu potragu i dvojbe autora kao potomka njegovih likova.” Agnieszka Holland