Sjećanja, snovi, razmišljanja

Autobiografija Carla Gustava Junga pisana je pred sam kraj njegova života na nagovor američkog izdavača Kurta Wolffa (Pantheon Books) i na poticaj brojnih prijatelja i suradnika. U knjizi Jung iznosi uspomene na formativne događaje iz rane mladosti, školskih i studentskih dana, godina rada u psihijatrijskoj bolnici, opisuje svoj susret i suradnju s Freudom kao i razloge koji su doveli do raskida njihova prijateljstva, opisuje svoja putovanja u Afriku, Ameriku i Indiju, te napose izlaže svoje pozne misli u kojima iznosi svoja najdublja i najdalekosežnija uvjerenja. Dodatak knjizi čine Freudova pisma Jungu, Jungova pisma upućena supruzi Emmi, te knjižica Sedam propovijedi mrtvima koju je Jung sastavio zapisujući svoje vizije. Knjiga također sadrži i kratak Rječnik ključnih jungovskih pojmova. Ova je knjiga jedino mjesto među opsežnim Jungovim djelima gdje Jung govori o Bogu i o svom osobnom doživljaju Boga. Jungov koncept religije razlikovao se od tradicionalnog kršćanstva prije svega u odgovoru na problem zla. Tek nakon njegove smrti teolozi su u sve većem broju počeli tvrditi da je Jung nedvojbeno bio izvanredna figura u povijesti religije 20. stoljeća. Iz Predgovora Aniele Jaffé Često sam viđao kako ljudi postaju neurotični kad se zadovolje neadekvatnim ili pogrešnim odgovorima na životna pitanja. Traže položaj, brak, ugled, vanjski uspjeh ili novac, a ostaju nesretni i neurotični čak i kada postignu ono što su tražili. Takvi su ljudi obično zatvoreni unutar preuskog duhovnog horizonta. Njihov život nema dovoljno sadržaja, dovoljno smisla. Ako im se omogući da se razviju u šire, obuhvatnije ličnosti, neuroza obično nestaje. Zbog toga sam ideji razvoja uvijek pridavao najveću važnost. Carl Gustav Jung, Sjećanja, snovi, razmišljanja