Kad su svi bili besposleni

Šaroliko društvo boravi u krošnjama i po proplancima. Nitko se ne hvata ozbiljnog posla, ali bi zato svi rado osjetili miris avanture i, naravno, slasnog zalogaja. Možda je najznatiželjnija vjeverica, koja će, u pomanjkanju uzbuđenja, sama sebi pisati pisma, a vjetar će ih otpuhivati pod njezina vrata. Ako joj nešto nije jasno, pitat će učenog mrava, a on će joj sve potanko objasniti, dok će se vjeverica u međuvremenu pokriti repom i usnuti na mekoj mahovini. Ali toga će istog mrava svi budnih očiju motriti kako na šumskoj zabavi, u otmjenom fraku, izvodi plesne piruete s elegantnom partnericom, strizibubom. Tu su svi mogući zanimljivi stvorovi sa svakojakim vještinama: slon koji dubi na surli, medvjed što se drži za lebdeću tortu, krijesnice koje suzama gase svoje svjetlo, a puž je naučio letjeti kako bi pokazao da je brži od mrava. Nemojmo zaboraviti i iz nekog dubokog razloga uvrijeđeno stablo koje su jedva privoljeli da se s kraja svijeta vrati natrag u šumu. A ni vranu što oštrim kljunom probada kišni oblak kako bi šarani ostali mokri. Djeca će otvorenih usta gutati ove priče, dok se šumsko društvance gosti medom i kolačima. Čitat će i odrasli, koji su, zapravo, također djeca, samo u širim kaputima.