Pjesnik zalutao među vukove odvodi čitatelja u samo srce ruske politike!

ulomak iz romana Mag iz Kremlja
(napisao Giuliano da Empoli, s francuskoga prevela Ana Šagi)
Znanje 2023.

Berezovski me pozvao na sastanak u sjedište FSB-a, bivšeg KGB-a. Dočekao me s osmijehom od uha do uha, u mračnoj grobnici predvorja kao da stoji u salonu u palači Logovaz. Činio se savršeno opušten na tom zlokobnom mjestu i, u isto vrijeme, nije odolio iskušenju da me pokuša preplašiti. „Znaš što su Moskovljani govorili o Lubjanki u doba SSSR-a? Da je to najviša zgrada u gradu jer se iz njezinih podruma vidi Sibir…”

To me nasmijalo, bila je to vrsta šale koju bi izgovorio moj djed i koja ne bi bila smiješna mom ocu. Ja sam pak bio kao s drugog planeta: u to sam vrijeme mislio da smo taj svijet ostavili za sobom, još nisam bio shvatio da nikada ništa zapravo ne prolazi. Naš posjet pripisao sam nekoj vrsti kurtoazije: u Rusiji je uvijek dobra ideja održavati pristojne odnose sa sigurnosnim službama. Međutim, dok smo prolazili dugim hodnikom bez prozora na trećem katu, Boris me opovrgnuo: po svemu sudeći, sastanak je bio povezan s razgovorom koji smo vodili neku večer. „Šef FSB-a bio bi dobar kandidat. Nitko ga ne poznaje, ali stari mu vjeruje: dokazao se u odlučujućim trenucima. Mlad je, sposoban, moderan; točno ono što Rusiji treba. I uz to je, vidjet ćeš, skroman čovjek. Nije htio preuzeti ured svojih prethodnika, pretvorio ga je u muzej, kao da time želi reći: to je vrijeme zauvijek prošlo.”

I doista, nakon kratkog prolaska kroz tajništvo, uvedeni smo u kabinet koji je mogao biti i radno mjesto šefa odjela Ministarstva pošte. Čovjek na radnom mjestu, blijede plave kose i bezbojna lica, u akrilnom bež odijelu, imao je lice običnog zaposlenika, s neprimjetnim daškom sarkazma

„Vladimir Putin”, rekao je pružajući mi ruku.

U to vrijeme Car još uvijek nije bio Car: iz njegovih kretnji nije izbijao onaj neumoljivi autoritet koji će one naknadno poprimiti, i iako se u njegovu pogledu već mogla nazreti ona čelična crta koju danas poznajemo, kao da je bila skrivena svjesnim naporom da je drži pod kontrolom. No njegova je pojava imala umirujući učinak.

Po običaju, Boris ga je poklopio rijekom riječi koje su se, više-manje, sve svodile na isto: na njemu je, Putinu, da preuzme uzde i uvede Rusiju u novo tisućljeće.

Šef FSB-a pokušao se oduprijeti. „Slušaj me, Borise, tajne službe imaju sve prednosti politike bez ijedne od njezinih mana. Ovdje sam u središtu sustava, čujem i vidim sve što treba znati i u stanju sam bez puno komplikacija intervenirati radi zaštite predsjednika i njegove obitelji. Već sam to činio u prošlosti i znaš da ću to nastaviti činiti kad god je potrebno. Maknete li me odavde i smjestite u vladu, bit ću pod reflektorima i više ništa neću moći učiniti. Na kraju će me uništiti kao i ostale premijere posljednjih godina a vi ćete izgubiti najvjernijeg čuvara svojeg mira u ovoj palači.”

„Razumijem što želiš reći, Volodja. Ali nečega moraš biti svjestan: ne pokrenemo li se ubrzo, za godinu dana više neće biti ni predsjednika ni njegove obitelji koje bi trebalo čuvati. Što misliš, koji će biti prvi potez novoga gospodara Kremlja kad preuzme ured? Zamijenit će šefa FSB-a, eto što će prvo učiniti.”

Stisnut iza svoga stola od palisandrovine, Putin se činio zbilja uznemiren. „Moguće, ali mora postojati drugo rješenje! Stepašin je premijer jedva tri mjeseca, što se njega ne uhvatite?”

„To neće ići, Volodja. Prema anketama, potpora mu je svega tri posto. Znaš na koji se način stvara javno mnijenje, jako je malo potrebno da bi se donio sud, a poslije ga je praktički nemoguće promijeniti. Ljudi su vidjeli Stepašina na djelu i uvjereni su da nije dorastao situaciji. Uostalom, iskreno, imaju pravo. Možeš li zamisliti da Stepašin vodi naše trupe na Kavkaz? To bi bilo kao da si stavio kalašnjikov guski u ruke. Rusija treba muškarca, Volodja. Pravog vođu koji će je odvesti u novo tisućljeće.”

„Čujem ja dobro, Borise, ali zašto misliš da bi taj vođa bio baš ja? Ja sam službenik, cijeli život samo slušam naredbe i izvršavam zadatke. Imao sam tri ili četiri javna nastupa, i to s ne baš zapanjujućim rezultatima, vjeruj mi. Toliko sam puta vidio predsjednika na djelu: uđe u dvoranu, udahne i u sekundi osvoji sve prisutne. Nasmijava ih, rastužuje, poveže se s njima kao da sa svakim od njih sjedi za kuhinjskim stolom. Još i danas to može, usprkos svome stanju. Ljudi su ganuti čim ga vide. Ja nisam taj tip.”

„Ako smijem reći, Vladimire Vladimiroviču, upravo o tome se i radi.”

Putinov ledeni pogled prvi put zastane na meni. U isto vrijeme, osjećao sam da me Berezovski potiče da nastavim.

„Predsjednik ima jedinstvenu osobnost koju nema nikakvog smisla pokušati oponašati. Njegove ljudske vrline bile su ključne da bi naša država prešla iz staroga Sovjetskog Saveza u Rusiju u kakvoj danas živimo. No nakon osam godina vladanja i s obzirom na njegovo fizičko stanje, on je dao svoje. Ankete nam govore da Rusi osjećaju da ih je napustio čovjek kojeg i dalje vole, ali više ne cijene.”

Bila je to osjetljiva tema, ali šef FSB-a nije ništa prigovorio.

„Zato smatramo da nam sada treba drugačija figura, netko tko u sebi sadrži i elemente kontinuiteta, ali i one razilaženja s prošlošću. Postavši premijer, Vladimire Vladimiroviču, automatski će vam pripasti legitimna vlast, što je ključno Rusima, koji nisu u potrazi za pustolovinama i koji priželjkuju, pogotovo u ovome trenutku, stabilnost i sigurnost. S druge strane, samom pojavom jasno ćete se razlikovati od sadašnjega predsjednika. Mladi ste, sportski tip, energični, ostavljate dojam da možete u potpunosti preuzeti zapovjednu odgovornost. Vaša povijest u sigurnosnoj službi jamči vašu pouzdanost. To što niste čovjek od velikih riječi samo će biti u vašu korist. Rusi su umorni od blagorječivosti. Žele da ih vodi čvrsta ruka koja uvodi red na ulice i vraća moralni autoritet države.”

(...)

Na police knjižara stigao je Mag iz Kremlja (Le mage du Kremlin), aktualan i željno očekivani literarni prvijenac Giuliana da Empolija koji je 2022. osvojio nagradu Francuske akademije za roman godine. Inspiriran stvarnim događajima i osobama, ovo napeto djelo fikcije uvjerljivim i tečnim stilom čitatelja vodi u najuži krug ruskog predsjednika. Protagonist romana je Vadim Baranov, fiktivni lik temeljen na Vladislavu Surkovu, jednom od Putinovih najbližih savjetnika u trenutku dolaska na vlast i glavnom spin doktoru u periodu koji je uslijedio. Kroz analizu unutarnjih mehanizama Putinovog režima te uvođenjem stvarnih likova poput oligarha Borisa Berezovskog ili Jevgenija Prigožina, osnivača paravojne organizacije Wagner, da Empoli vješto istražuje prirodu moći i čitatelja s lakoćom uvlači u priču.

Glavni lik romana je Vadim Baranov, čovjek je kojeg su zvali "mag iz Kremlja". Zagonetni Baranov prvo je bio kazališni redatelj pa producent reality showova da bi na kraju postao Putinova, to jest Careva, siva eminencija. Ali Baranov nije običan karijerist: upleten u sve mračnije tajne sustava koji je pomogao stvoriti, taj pjesnik zalutao među vukove napravit će sve da se iz njega izvuče. Naposljetku podnosi ostavku na mjesto političkog savjetnika, a glasine o njemu, umjesto da utihnu, samo se množe, i nitko nije u stanju razmrsiti istinu od laži. Jedne noći Baranov odluči povjeriti svoju priču pripovjedaču knjige...

Od rata u Čečeniji preko Olimpijskih igara u Sočiju pa sve do ukrajinske krize, Mag iz Kremlja veliki je roman suvremene Rusije koji, kako piše poznati francuski pisac, kroničar i literarni kritičar Frédéric Beigbeder, svojim jednostavnim pisanjem i zavodljivim stilom neviđeno realistički opisuje kulise ruske vlasti posljednjih dvadeset godina.

U recenzijama, Le Monde de Livres ističe kako „roman baca svjetlo na tekuća politička zbivanja, ali će ih nadživjeti svojom neumoljivom lucidnošću i briljantnim stilom“, dok New Statesman navodi kako „uz vještog pripovjedača i tako bogat materijal nije nikakvo čudo što je Mag iz Kremlja privlačan, uvjerljiv roman koji potpuno zasluženo nosi status bestselera.”

Giuliano Da Empoli je esejist i politički savjetnik talijansko-švicarskog porijekla. Njegovo prethodno djelo, Inženjeri kaosa, posvećeno je novim majstorima političke propagande i prevedeno na dvanaest jezika. Mag iz Kremlja njegov je prvi roman, a prijevod na hrvatski donosi Ana Šagi.

Mag iz Kremlja dostupan je u svim bolje opremljenim knjižarama i na webshopu znanje.hr po cijeni od 15,90 €.