Povijest svjetlosti

Jan Němec napisao je izvrstan roman o poznatom češkom fotografu Františeku Drtikolu pod nazivom Povijest svjetlosti. Autor postavlja pitanje jesmo li ikada razmišljali o tome kako bi izgledala priča napisana svjetlosnom zrakom. Kao prvo, ne bi to bila obična priča, nego posve neobična sudbina rasprostranjena na nekoliko mjesta, epoha i povijesnih događaja. Drugo: bila bi to pripovijest o fotografu, jer fotograf je majstor svjetlosti. Treće: priča bi, naravno, obilovala sjenama, ali kako svaka stvar ima i svoju suprotnost, u jednom bi se trenutku pojavila unutarnja svjetlost i sve bi se promijenilo. Tko je zapravo bio František Drtikol? Dendi iz rudarskoga gradića, svjetski poznat fotograf koji je dva puta bankrotirao, majstor akta koji nikada nije imao sreće sa ženama, mistik i budist koji je vjerovao u komunizam, čovjek pun proturječja koja su se manifestirala izvana i sintetizirala unutra? Ništa od svega navedenoga ili sve pomalo? Koncepcija Němecova opsežna romana vrlo je neobična za suvremenu češku prozu – taj umjetnički i duhovni bildungsroman nalik freski pokriva razdoblje duže od pedeset godina, oživljavajući rudnike srebra u Příbramu, München u doba Jugendstila, raspad Austro-Ugarskoga Carstva i boemštinu međuratne Čehoslovačke s nagim modelima gotovo neprimjetno utkanima u niti priče i svjetlosti... Autor je za ovu hvaljenu knjigu dobio izvrsne kritike i nagradu Europske unije za književnost 2014., kao i nagradu Češka knjiga iste godine. „Siguran sam da romanu Jana Němeca Povijest svjetlosti nema premca u suvremenoj češkoj književnosti. Štoviše, tvrdim da je to ona svjetlosna pojava koja već dugo nedostaje češkoj književnosti.“ Jiří Kratochvil, književnik, ČT art „Njegovu ambiciju odaje već i sam naslov djela – ako pišete Povijest svjetlosti, morate očekivati čitateljske i kritičarske reakcije koje će ishod uspoređivati s razmjerima odabrane zadaće. Němec je položio ispit, čitak je i dubok, produhovljen i pristupačan.“ Aleš Palán, Hospodářské noviny „Iako je ova knjiga fiktivna biografija, ona završava znatno prije smrti Františeka Drtikola i posljednjih petnaest godina njegova života u njoj je samo naznačeno. Ali to se uopće ne čini neprimjerenim – upravo ta nedorečenost i nedoslovnost od knjige čini kompaktnu cjelinu i nakon što je pročitate, imat ćete ugodan osjećaj da se u vašem životu odigralo nešto važno.“ Petr Mezihorák, Kulturní noviny „Cio roman vrijedan je i plodan eksperiment koji svjedoči o Drtikolu, o povijesti fotografije kao nove umjetničke forme, o kulturnoj klimi neizmjerno zanimljivog i turbulentnoga kraja Austro-Ugarske Monarhije, Prvoga svjetskog rata i o dvadesetim godinama koje potom slijede, ali i o mogućnostima suvremenoga romanesknog pripovijedanja.“ Petr A. Bílek, Respekt