Nalozi za ubojstva

Posljednjih godina zapadna štampa sve češće izvještava o tajnovitoj smrti ruskih disidenata i obavještajnih prebjega u inozemstvu, kao i o likvidacijama protivnika ruskog režima i odviše znatiželjnih i kritički raspoloženih novinara u Rusiji. Ta su ubojstva vrlo različita. Neka su počinjena iz zasjede, neke su žrtve otrovane, bilo je i profesionalnih, tiho izvedenih likvidacija, ali i vrlo nasilnih i brutalnih smaknuća. Naoko kao da te smrti nemaju nikakve međusobne veze, ali američka povjesničarka Amy Knight u svim tim ubojstvima vidi nešto zajedničko. Tvrdi da su ona dio stare prakse Kremlja - koja ima korijene u davnoj prošlosti, a kulminirala je u sovjetsko doba - da se politički protivnici ne samo politički onemoguće, nego i fizički uklone. Autorica pomno analizira najpoznatije takve recentne slučajeve, u kojima su žrtve bili prebjegli ruski agent Aleksandar Litvinjenko, otrovan u Londonu, novinarka Ana Politkovskaja, ubijena u Moskvi na kućnom pragu, opozicijski političar, nekadašnji potpredsjednik ruske vlade Boris Njemcov, ubijen u neposrednoj blizini Kremlja i oligarh Boris Bjerezovski, nađen mrtav u svojoj kući u Londonu u krajnje sumnjivim okolnostima. Kako to ova knjiga pokazuje, postoji uočljiva nit koja povezuje mnoge od tih slučajeva: politički motivi Putinove vlade koji lebde nad tim događajima, kao i velika količina posrednih dokaza koji ukazuju na umiješanost Kremlja. Ne može se tvrditi da postoji definitivni dokaz upletenosti vlasti u te zločine. To bi bilo nemoguće jer ruske vlasti kontroliraju istrage i ne postoje pisane naredbe. Ali indicije vode kudikamo dalje od pretpostavke nekih zapadnih promatrača – da je Kremlj samo „stvorio okruženje za nasilje“, no možda nije u njega izravno upleten. Jedno sumnjivo ubojstvo moglo bi se odbaciti kao slučajnost, ali više njih čine obrazac. Ova knjiga govori o tom obrascu, analizira brojne konkretne slučajeve, ali ih povezuje s još jednim recentnim fenomenom, a to je interni terorizam, koji je u nekim fazama proteklih godina bio također u Rusiji prisutan. Knjiga govori i o dilemama s kojima se susreću zapadne zemlje kada je riječ o tome kako reagirati na ove pojave, da li zaoštravati odnose s Rusijom ili se praviti da se ništa neobično ne događa, sve u uvjerenju da bi zaoštravanje odnosa s Kremljom samo pogoršalo cijelu ovu situaciju. Amy Knight, rođenu 1946. u Chicagu, u američkim povjesničarskim krugovima smatraju najboljom poznavateljicom sovjetskih i ruskih obavještajnih službi. Objavila je o toj tematici niz knjiga, među kojima su najpoznatije „KGB – policija i politika u Sovjetskom Savezu“, „Lavrentij Berija – Staljinov najbliži suradnik“ i „Tko je ubio Kirova – najveći misterij Kremlja“.