Kinematografija u NDH

Hrvatska filmska povijest relativno je slabo pokrivena brojnim relevantnim izdanjima. Kinematografsko razdoblje 1941. – 1945. također je često zaobilaženo i preskakano. Po prvi put, na jednom mjestu, knjiga povjesničara filma Daniela Rafaelića donosi stručnu, opsežnu i razumljivu povijest kinematografije Nezavisne Države Hrvatske. Detaljnom analizom svih filmova i filmskih žurnala proizvedenih u NDH kao i sintezom nekoliko tisuća pronađenih i obrađenih arhivskih dokumenata iz Zagreb, Beograda, Berlina i Rima autor knjige portretira kinematografiju satelitske države čiji se propagandni uzusi doslovno preklapaju s onima nacističke njemačke. Ipak, brojni kinematografski disidenti pružali su otpor vladajućem represivnom aparatu te se i o njima prvi put govori. Do sad neviđeni rukopisi, fotografije i filmski plakati biti će po prvi put publicirani. Brojni rariteti koji se čuvaju u svjetskim filmskim arhivima po prvi će put u knjizi Kinematografija u NDH ugledati svijetlo dana. Zasebni dio knjige čine vrijedni intervjui s nekima od najvažnijih aktera filmskih djelatnosti toga vremena, koje je autor knjige uspio napraviti prije njihove smrti. Knjiga pisana u formi znanstvenog rada, na pristupačan način ocrtava kinematografsku, ekonomsku, socijalnu i opće kulturalnu potku svih grana kinematografije, postavljajući po prvi put prava znanstvena pitanja i nudeći ne ideološke ili političke, već isključivo znanstvene odgovore. Knjiga sadrži 350 kartica teksta, preko dvjestotinjak fotografija, desetak reprodukcija filmskih plakata i pedesetak originalnih dokumenata. Sve to po prvi puta predstaviti će se hrvatskoj i međunarodnoj javnosti kao jedinstvena knjiga kako domaće filmske povijesti, tako i publicistike uopće. Iako je s obzirom na svoj karakter ta monografija namijenjena profesionalnim povjesničarima i stručnjacima drugih profila povezanih s obrađenom temom, ona je zbog načina na koji je napisana i strukturirana više negoli dostupna i takozvanim običnim ljudima koje zanima problematika koju je autor obradio. Držim to jednom od njezinih odlika, koja je zbog uloge koju bi mogla odigrati u prosvjećivanju šire hrvatske javnosti čini djelom od znatne koristi za hrvatsko društvo. Dr. sc. Mario Jareb Rafaelić je, koristeći stroga merila naučnoistraživačkog postupka, pristupio obradi ove teme kojom se već godinama predano bavi i o kojoj je dosad objavio više studioznih članaka u stručnim časopisima (Hrvatski filmski ljetopis i drugi). Rafaelić je sistematski, precizno i detaljno proučio i obradio sve dostupne izvore, od kojih je najveći deo tek sada preko njegovih istraživanja postao poznat javnosti: originalne filmove (ukoliko su sačuvani), dokumenta i arhivsku građu iz perioda kojim se bavi, dnevnu štampu i periodiku na hrvatskom i na stranim jezicima, raspoloživu literaturu i memoarsku građu koja se tiče kako ovog perioda, tako i onih koji su mu prethodili i uslovili zbivanja u hrvatskoj kinematografiji 1941-1945. Obavio je i razgovore sa malobrojnim živim učesnicima u događajima. Sve podatke koje je pre svega on pronašao u navedenim izvorima, a zatim i one do kojih je došao na osnovu proučavanja literature, kritički je preispitao i uporedio, kako bi došao do validnih zaključaka od kojih je satkano tkivo knjige. Obuhvaćeni su svi vidovi kinematografskih delatnosti – proizvodnja, promet i prikazivanje filmova, reakcije gledalaca i kritike, pisana reč o filmu, cenzura, veze hrvatskog filma sa inostranstvom, mesto i uticaj filma na kulturna zbivanja i svakodnevni život u Hrvatskoj za vreme Drugog svetskog rata. Prof. dr. sc. Dejan Kosanović