Europa u sepiji

Novu knjigu Dubravke Ugrešić nije lako žanrovski determinirati. Ona je zbirka autobiografskih i dnevničkih zapisa, jer u većini ovih tekstova autorica polazi od nekog konkretnog događaja: govori o tome što se pripovjedačici dogodilo u New Yorku, Hong Kongu, na Baliju, u Amsterdamu, u Zagrebu... Ona prisluškuje što ljudi govore u bistroima, na književnim tribinama; ona opisuje svoje susrete, mnoge tužne, ali i smiješne situacije. Zapravo najčešće istodobno smiješno-tužne. "Potreban nam je stranac da bismo vidjeli koliko je mračan ovaj svijet, a Dubravka Ugrešić je taj stranac. Ugrešičkino pisanje je graciozno i strastveno, ali zadržava neobičnost i humor što ga čini beskrajno intrigantnim, odlikuje ju britka pamet, dovitljivost, osjećaj za apsurd i fragmentariziranost. (…) Čini se kao da fragmentarizirani Ugrešičkini eseji slijede njezino mišljenje koje na svojim putovanjima juri hiperkinetičkom brzinom. Konačno njezin skalpel zarezuje preduboko da bismo se smijali. Kao i većina pisaca vrijedna slušanja, Ugrešić ima veliku inteligenciju, ali vrlo malo moći u tradicionalnom smislu te riječi. Njezine opservacije su stoga obojane `sumnjivim veseljem neuspješnog samoubojice`, a tu vrstu komična očaja možemo pronaći u dostojevskijanskom junaku koji osjeća bol previše oštro i čiji je osjećaj nade neopravdan i istodobno nepokolebljiv." Velimir Visković Dubravka Ugrešić (1949) jedna je od najuspješnijih hrvatskih književnica. Uz plodnu književnu karijeru, niz je godina djelovala pri Institutu za teoriju književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao teoretičarka i prevoditeljica najpoznatija je po "Novoj ruskoj prozi" (1980), te "Pojmovniku ruske avangarde" (1984) u suradnji s Aleksandrom Flakerom. Hrvatsku napušta 1993., a danas živi u Amsterdamu i povremeno predaje na američkim i europskim sveučilištima. Objavila je knjige: "Poza za prozu", "Štefica Cvek u raljama života", "Život je bajka", "Forsiranje romana-reke", "Američki fikcionar", "Kultura laži", "Muzej bezuvjetne predaje", "Zabranjeno čitanje", "Ministarstvo boli", "Nikog nema doma", "Baba Jaga je snijela jaje" i "Lisica". Djela su joj prevedena na više od dvadeset jezika i dobitnica je nekoliko europskih i domaćih književnih nagrada.