Dosjetka i njezin odnos prema nesvjesnome

Dosjetka i njezin odnos prema nesvjesnome" (1905) ubraja se među ključna djela Sigmunda Freuda. Riječ je, međutim, o djelu u kojemu se služi jednostavnijim stilom pristupačnijim širem čitateljstvu i cilj mu nije toliko ustanoviti metode liječenja koliko pokazati funkcioniranje društva i ulogu dosjetki i viceva u ljudskom svakodnevnom ponašanju. U ovome djelu Freud tvrdi da je dosjetka vrsta mehanizma katarze za potisnute negativne energije. Jedna od teza knjige jest ta da se preko vrsta dosjetki i viceva koje stvara jedno društvo može donijeti dalekosežne zaključke o njemu. Freud izražava duboko uvjerenje da su isti oni procesi koji su u vezi sa stvaranjem snova u nesvjesnom umu na djelu i kod stvaranja dosjetki. Riječ je o djelu koje donosi dalekosežne zaključke na području kulturalne antropologije.